Što je osteomijelitis?
Osteomijelitis je upala kosti s razaranjem, uzrokovana bakterijama, gljivicama ili mikobakterijama. Javlja se lokalizirana bol i osjetljivost s općim simptomima (uz akutni osteomijelitis) ili bez njih (uz kronični oblik). Dijagnoza se postavlja radiografijom i kulturama.
Etiologija i patofiziologija
Osteomijelitis može nastati hematogeno, per continuitatem (od zaraženih tkiva ili proteza) ili preko otvorenih rana (otvoreni prijelomi, operacije na kostima). Predisponirajući su čimbenici trauma,. Osteomijelitis se zna razviti i ispod dubokih dekubitusa. Osteomijelitis pogoduje tromboziranju lokalnih žila pa dolazi do nekroze kosti i daljnjeg propagiranja infekcije, koja kroz korteks može prodrijeti do periosta i stvarati potkožne apscese sa spontanim vanjskim dreniranjem.
Ako liječenje akutnog ostemijelitisa nije dovoljno uspješno, prelazi u kronični oblik.
Klinička slika
Akutni upalni proces perifernih kostiju uzrokuje mršavljenje, malaksalost i vrućicu uz povišenu lokalnu toplinu, otok, crvenilo i osjetljivost. Osteomijelitis kralježaka izaziva bolove u leđima i spazam paravertebralnih mišića koji su refraktorni na konzervativno liječenje, no bolesnici su nerijetko afebrilni.
Kronični osteomijelitis prate duboki, intermitentni koštani bolovi koji traju mjesecima i godinama te osjetljivost na pritisak i fistuliranje.
Dijagnoza
Na akutni osteomijelitis ukazuju bolovi u perifernim kostima s vrućicom i klonulošću ili lokalizirana, refraktorna bolnost kralježnice. Na kronični ostemijelitis treba posumnjati u osoba s lokaliziranim koštanim bolovima uz prisutne faktore rizika.
Pri sumnji na ostemijelitis traži se kompletna krvna slika, SE ili CRP te standardni radiogram zahvaćene kosti. Ne mora postojati leukocitoza, no SE i CRP su mahom povišeni. Radiološki se ispadi opažaju tek nakon 24 tjedna.
Ako su radiogrami nejasni ili su se simptomi tek javili, CT ili MR mogu otkriti abnormalnosti i ustanoviti apscese (npr. paravertebralno apscediranje). Alternativu predstavlja radioizotopni scintigram kosti, koji promjene otkriva ranije od radiograma, ali ne razlikuje infekciju.
Liječenje
Liječenje se provodi antimikrobnom terapijom, kirurškii te HBOT koja je dugotrajna i do 120 tretmana.
HBOT omogućuje popravljanje strukture kosti i podizanje parcijalnog tlaka kisika od hipoksičnog do normo- ili hiperoksičnog nivoa,potiče aktivnost osteoklasta u uklanjanju nekrotičnih dijelova kosti te osteoblaste u stvaranju nove kosti, stimulira se neoangiogeneza, povećava se produkcija leukocita i njihova aktivnost u području bolesne kosti, poboljšava se transport aminoglikozida kroz bakterijsku staničnu membranu.
